Piše: Ljubica Arsić

Ruku na srce, za nepristrasnog posmatrača s manjkom podivljalog testosterona to izgleda ovako: dvadeset dva muškarca u šorcevima sat i po vijaju loptu usput se šutirajući u cevanice, golman zeva i čačka uvo dok mu nad glavom vijori paučina, neki jadničak se prevrće u mukama, drugi se ruku raširenih prema nebu moli Gospi od Spasa. Sudija, u crnini, jer sam sebe žali, natrčao se kao nikad u životu. Pošto je njegov zadatak da ga mrze, prinuđen je da podnosi uvrede kao što su - crkni, napasi se, sudija nema pišu. U ovoj potpuno muškoj igri jedino je lopta ženskog roda. U Brazilu je nazivaju debelica i buca, tepaju joj malena i cica, daju joj imena Marikota, Leonora ili Margarita, kiselo se mršteći kad se otkotrlja van crte. 

Kada je štrajk radnika u Južnoj Africi ugrozio završetak arena za Svetsko prvenstvo Fifa im je poklonila po dve ulaznice za mečeve prve faze, za koje se znalo da neće biti prodate...

Stadioni i sportske arene sve više zauzimaju centralna mesta u rastućoj topografiji gradova. Sve su sjajniji i kolosalniji, tehnološki na vrhuncu, postmoderni i u arhitektonskom i u filozofskom smislu. Stadion je artefakt dominirajućeg duha vremena, proizvod potrebe za zabavom, uzbuđenjem i intezivnim doživljajima, takođe i neizbežna institucija u vrednosnom (političkom) poretku društva, tako da je oličenje i deo onog što je Hegel nazvao „objektivnim duhom".

Siromašni stanovnici JAR-a si, naravno, ne mogu priuštiti ulaznice za utakmice, a lokalnim trgovcima zabranjeno je na prilazima stadionima prodavati dobra i usluge. Kao da im sudbina ionako nije dovoljno teška, zbog SP-a su mnogi od njih deložirani iz sirotinjskih nastambi koje su uništene jer su se nalazile na putu objektima projektiranima za mjesec dana SP-a.

Zato se iz 40 siromašnih zajednica Cape Towna formiralo 36 momčadi; 32 predstavljaju po jednu reprezentaciju sa SP-a i četiri dodatne. Njihov turnir je počeo 13. lipnja na igralištu pored Athlone stadiona i igra se sljedeće tri nedjelje.

FIFA Svjetsko nogometno prvenstvo, čini se, u drugi je plan gurnulo sve ozbiljne probleme. Na svim se kontinentima ovih dana prate prijenosi iz Južne Afrike. Osim u Somaliji. Tamo je gledanje utakmica opasno za život.

Radikalna islamistička milicija Shebab zabranjuje svaku vrstu zabave u Somaliji. Svjetsko nogometno prvenstvo za mnoge je Somalce samo san. Islamisti su već ubili dva navijača koji su se "odvažili" uključiti televizor i pogledati prijenos susreta s juga Afrike.

FIFA-in spektakl ostavit će nakon mjesec dana terora i kršenja ljudskih prava, Južnoafričku Republiku tek sa ogromnim dugom i četiri nova stadiona bez mogućnosti neke suvislije primjene. A čitav onaj život i stvarnost koja je uklonjena sa malih ekrana, ostat će tamo gdje je, nesretniji, zapušteniji i neshvaćeniji negoli je bio.

Svake četiri godine za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva, kao ukrasni dodatak sportskim rubrikama, ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu (a i svi koji se nastoje informirati) naiđu i na pokoji prilog o zemlji domaćinu. Tako su mediji prije prvenstva navijače, koji su se zaputli na dalek put, upozoravali o visokoj stopi zaraženih od side, visokom riziku od kriminala i slično.

Informacija da su četiri igrača Sjeverne Koreje pobjegla ipak se pokazala netočnom. Bijegom riskiraju previše

ZAGREB - Osim nogometnih uzbuđenja, na krajnji jug Afrike prenijele su se političke napetosti između dviju Koreja koje su ionako uvijek na rubu rata. Pojavila se informacija da su četvorica nogometaša Sjeverne Koreje dala petama vjetra i pobjegla. 

JUŽNOAFRIČKA policija je uhitila sedam osoba nakon što je suzavcem i gumenim mecima prekinula prosvjed oko 200 zaštitara koji su se žalili na niske plaće za njihov posao koji obavljaju na Svjetskom nogometnom prvenstvu.

Šef policije Andre Traut kazao je kako nitko nije ozlijeđen tijekom jučerašnjeg prosvjeda koji se održao ispred ureda zaštitara u Cape Townu. Štrajk zaštitara na nekoliko stadiona u Južnoj Africi počeo je u nedjelju navečer, a za sigurnost se od tada brine južnoafrička policija.

Saopštenje Anarhističko komunističkog fronta Zabalaza (ZACF) o Svetskom prvenstvu u fudbalu 2010.

Svetsko prvenstvo 2010. mora biti razotkriveno kao apsolutna prevara što ono i jeste. ZACF snažno osuđuje drskost i licemerje vlade koja koristi priliku da ovaj događaj predstavi kao "životnu šansu" za ekonomsko i socijalno uzdizanje stanovništva Južne Afrike (i ostatka kontinenta).

Neverovatno je koliko simbolike ima u tom oblačenju statue Đordana Bruna u Totijev dres  

Kada fudbaleri Rome igraju na Olimpijskom stadionu u Rimu, Frančesko Toti se najavljuje uz muziku iz filma „Gladijator". U gradu kao što je Rim nije teško mitologizovati nečiji lik i delo. Totija su Rimljani proglasili za osmog kralja, pored Romula i još šest drugih. Brigit Šenau pišući o proslavi Romine titule pre desetak godina, kada je oko milion Rimljana izašlo na ulice, pominje jedan banalan ali zanimljiv detalj: na Cvetnom trgu jedan navijač Rome je statui Đordana Bruna navukao Totijev dres.

Ponekad se igrači jednog tima, uprkos visokim premijama, dogovore da izgube utakmicu i ispadnu iz nekog takmičenja ne bi li dobili koji dan odmora...

Piše: Ivan Ergić 

Za fudbalere ne postoje božićni i novogodišnji praznici. To se lako može videti, samo treba uzeti daljinski i „pročešljati" televizijske kanale. Fudbal se konzumira u neograničenim količinama. Nametnut je neverovatan tempo proizvodnje fudbalskih sadržaja, koji uvek nalaze potrošače i još uopšte nema ni najmanjih pokazatelja da bi moglo da dođe do prezasićenosti. Pri tome zanemaruje se da nisu samo gledaoci ti kojima se nameće fudbalska produkcija već da su i fudbaleri takođe od krvi i mesa, koji bi praznike trebalo da provedu kao sav normalan svet - u prazničnoj atmosferi i s najbližima. 

Dejv Zajrin o ulasku korporacija iz SAD u Kinu, sportistima/kinjama koji/e su progovorili, i Igrama od '68 do danas.

Dok traje otvaranje Olimpijskih igara u Pekingu, razgovaramo sa sportskim novinarom Dejvom Zajrinom. "Ovo je Olimpijada kakvu je Zapad želeo: igre u kojima najveću nagradu ne predstavlja zlatna medalja već blistavo pravo pristupa naizgled beskrajnoj armiji kineskih potencijalnih potrošača/ica", piše Zirin. "To je razlog zašto će Džordž V. Buš prisustvovati svečanoj ceremoniji otvaranja igara, kao pri predsednik SAD koji je to učinio na stranom tlu."